Od prljave ambalaže koja guta male zajednice jugoistočne Azije do otpada koji se gomila u pogonima od SAD-a do Australije,

Kineska zabrana prihvaćanja rabljene plastike u svijetu bacila je u nemir napore oko recikliranja.

Izvor: AFP

● Kad su poduzeća za recikliranje gravitirala Maleziji, s njima je otišla i crna ekonomija

● Neke zemlje kinesku zabranu doživljavaju kao priliku i brzo su se prilagodile

 Od prljave ambalaže koja guta male zajednice jugoistočne Azije do otpada koji se gomila u pogonima od SAD-a do Australije, kineska zabrana prihvaćanja rabljene plastike u svijetu bacila je napore na recikliranje u nemir.

Dugi niz godina Kina je uzimala većinu plastičnog otpada iz cijelog svijeta, prerađujući veći dio u kvalitetniji materijal koji su mogli koristiti proizvođači.

No, početkom 2018. zatvorio je svoja vrata za gotovo sav inozemni plastični otpad, kao i mnoge druge materijale za recikliranje, u nastojanju da zaštiti svoj okoliš i kvalitetu zraka, ostavljajući razvijene zemlje da se bore da pronađu mjesta za slanje svog otpada.

"Bilo je poput potresa", rekao je Arnaud Brunet, generalni direktor briselske industrijske grupe The Bureau of International Recycling.

“Kina je bila najveće tržište za reciklažne materijale. To je izazvalo veliki šok na globalnom tržištu.”

Umjesto toga, plastika je u ogromnim količinama preusmjerena u jugoistočnu Aziju, kamo su se prebacili kineski reciklaži.

S velikom manjinom koja govori kineski, Malezija je bila najbolji izbor za kineske reciklaže koji su se željeli preseliti, a službeni podaci pokazuju da se uvoz plastike utrostručio s razine iz 2016. na 870.000 tona prošle godine.

U malom gradu Jenjaromu, u blizini Kuala Lumpura, pojavile su se velike tvornice za preradu plastike koje su danonoćno ispumpavale štetne pare.

Ogromne gomile plastičnog otpada, bačenog na otvorenom, nagomilale su se dok su se recikleri borili da se nose s priljevom ambalaže od robe svakodnevne upotrebe, poput hrane i deterdženata za pranje rublja, iz daleke Njemačke, SAD-a i Brazila.

Stanovnici su ubrzo primijetili oštar smrad nad gradom – vrsta mirisa koja je uobičajena u obradi plastike, ali borci za zaštitu okoliša vjerovali su da dio para dolazi i od spaljivanja plastičnog otpada koji je bio preniske kvalitete za recikliranje.

“Ljude su napadali otrovni dimovi, budeći ih noću. Mnogi su jako kašljali", rekao je stanovnik Pua Lay Peng.

"Nisam mogao spavati, nisam se mogao odmoriti, uvijek sam se osjećao umorno", dodao je 47-godišnjak.

Predstavnici nevladine organizacije za zaštitu okoliša pregledavaju napuštenu tvornicu plastičnog otpada u Jenjaromu, izvan Kuala Lumpura u Maleziji. Foto: AFP

Pua i drugi članovi zajednice počeli su istraživati ​​i do sredine 2018. locirali su oko 40 tvornica za preradu, od kojih su mnoge radile bez odgovarajućih dozvola.

Početne pritužbe vlastima nisu urodile plodom, ali oni su nastavili s pritiskom i na kraju je vlada poduzela mjere. Vlasti su počele zatvarati ilegalne tvornice u Jenjaromu i najavile privremeno zamrzavanje dozvola za uvoz plastike diljem zemlje.

Zatvorene su 33 tvornice, iako su aktivisti vjerovali da su se mnoge tiho preselile drugdje u zemlji. Stanovnici su rekli da se kvaliteta zraka poboljšala, ali su neka odlagališta plastike ostala.

U Australiji, Europi i SAD-u, mnogi od onih koji su skupljali plastiku i druge materijale za recikliranje morali su mučiti tražeći nova mjesta za slanje.

Suočili su se s većim troškovima da ga prerade reciklaži kod kuće, au nekim su slučajevima pribjegli slanju na odlagališta jer se otpad tako brzo gomilao.

"Dvanaest mjeseci kasnije, još uvijek osjećamo učinke, ali još nismo prešli na rješenja", rekao je Garth Lamb, predsjednik australske Udruge za upravljanje otpadom i oporabu resursa.

Neki su se brže prilagodili novom okruženju, kao što su neki centri lokalnih vlasti koji prikupljaju materijale za recikliranje u Adelaideu, Južna Australija.

Centri su prije slali gotovo sve – od plastike do papira i stakla – u Kinu, ali sada 80 posto prerađuju lokalne tvrtke, a većina ostatka šalje se u Indiju.

Smeće se prosijava i razvrstava na mjestu za recikliranje Uprave za upravljanje otpadom Sjeverne Adelaide u Edinburghu, sjevernom predgrađu grada Adelaidea. Foto: AFP

Smeće se prosijava i razvrstava na mjestu za recikliranje Uprave za upravljanje otpadom Sjeverne Adelaide u Edinburghu, sjevernom predgrađu grada Adelaidea. Foto: AFP

Udio:

"Brzo smo krenuli i obratili pažnju na domaća tržišta", rekao je Adam Faulkner, izvršni direktor Uprave za gospodarenje otpadom Sjeverne Adelaide.

"Otkrili smo da smo se podržavanjem lokalnih proizvođača uspjeli vratiti na cijene prije zabrane u Kini."

U kontinentalnoj Kini uvoz plastičnog otpada pao je sa 600.000 tona mjesečno u 2016. na oko 30.000 mjesečno u 2018., prema podacima navedenim u nedavnom izvješću Greenpeacea i ekološke nevladine organizacije Global Alliance for Incinerator Alternatives.

Nekad užurbani reciklažni centri napušteni su kada su se tvrtke preselile u jugoistočnu Aziju.

Tijekom prošlogodišnjeg posjeta južnom gradu Xingtanu, Chen Liwen, osnivač ekološke nevladine organizacije China Zero Waste Alliance, otkrio je da je industrija recikliranja nestala.

“Proizvođači recikliranja plastike su nestali – na vratima tvornica bili su zalijepljeni natpisi 'za iznajmljivanje', pa čak i znakovi za zapošljavanje koji su pozivali iskusne reciklirače da se presele u Vijetnam,” rekla je.

Zemlje jugoistočne Azije koje su rano pogođene kineskom zabranom – kao i Malezija, Tajland i Vijetnam – poduzele su korake za ograničavanje uvoza plastike, ali je otpad jednostavno preusmjeren u druge zemlje bez ograničenja, poput Indonezije i Turske, Greenpeaceovo izvješće kaže.

Uz procijenjenih samo devet posto ikada proizvedene plastike koja se reciklira, aktivisti kažu da je jedino dugoročno rješenje za krizu plastičnog otpada da tvrtke proizvode manje, a potrošači da koriste manje.

Aktivistkinja Greenpeacea Kate Lin rekla je: "Jedino rješenje za onečišćenje plastikom je proizvodnja manje plastike."